Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Problemi razvoja elektroničkog novca". Rad ima 15 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.

Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.

Ako tekst koji se nalazi ispod nije čitljiv (sadrži kukice, znakove pitanja ili nečitljive karaktere), molimo Vas, prijavite to ovde.

Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati ovde.

 

PROBLEMI RAZVOJA ELEKTRONIČKOG NOVCA1

Helmi HAMDI Centar za ekonomske analize Sveučilište Paul Cezanne Aix-Marseille III Aix-en-Provence, Francuska Pregledni znanstveni članak* UDK 004 JEL O33, E58

Sažetak Cilj je ovog članka analizirati ekonomsku efikasnost elektroničkog novca te identificirati različite čimbenike koji utječu na rast njegove upotrebe. Šira upotreba elektroničkog novca u konačnici može potpuno izbaciti gotovinu iz upotrebe. Međutim, budućnost te monetarne inovacije je neizvjesna zbog složenosti i neodređenosti elektroničkog novca. Ovaj članak posebno identificira učinke stvaranja mreže i postojanost navika kao glavne činitelje prihvaćanja i šire upotrebe elektroničkog novca. Ključne riječi: e-novac, ICT, mrežne eksternalije, postojanost navika

Svuda u svijetu poduzetnici i institucije utrkuju se kako bi razvili učinkovita sredstva razmjene na Internetu i World Wide Webu. Njihov je cilj stvoriti jedinice kupovne moći koje su u potpunosti upotrebljive i elektronički prenosive – stvaran novac koji se može upotrijebiti jednako jednostavno kao i konvencionalna valuta prilikom kupovine realnih dobara i usluga. Era elektroničkog novca uskoro će doći. (Cohen, B. J., The future of Money, 2004)

* Primljeno (Received): 1.6.2007.

1

289

H. Hamdi: Problemi razvoja elektroničkog novca Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

1. Uvod Posljednje desetljeće 20. stoljeća bilo je ekonomski vrlo uspješno, karakterizirano značajnim napretkom u tehnološkim inovacijama te njihovom primjenom u svim društvenim i ekonomskim aktivnostima. Neki istraživači smatraju da se krećemo prema novoj ekonomskoj eri – ekonomiji utemeljenoj na znanju ili digitalnoj ekonomiji – što bi moglo dovesti do treće industrijske revolucije. Takva bi industrijska revolucija bila usporediva s prvom industrijskom revolucijom, koju je obilježio razvoj rotirajućih strojeva i parnog stroja na kraju 18. stoljeća, te s drugom industrijskom revolucijom, koju je karakteriziralo otkriće električne energije i razvoj prometnica na kraju 19. stoljeća (Mokyr, 1999). I posljednje je desetljeće 20. stoljeća obilježeno velikim padom troškova te poboljšanjima u radu računalne i telekomunikacijske industrije. Kao rezultat toga računalo je postalo sveprisutno – većina ureda danas se koristi računalima za svoje poslovne aktivnosti, te je sve više kućanstava spojeno na Internet, ali i na druge mreže. Takav je razvoj ohrabrio komercijalnu aktivnost na Internetu i omogućio da se sa sve više različitih vrsta roba trguje elektronički. Doveo je i do razvoja nekih novih oblika imovine. Novi oblik “novca” koji je u posljednje vrijeme privukao najviše pozornosti zove se elektronički novac. Pojam se odnosi na sustave plaćanja u realnome i virtualnom svijetu čiji je cilj unaprijediti efikasnost postojećih sustava plaćanja i zamijeniti novčanice i kovanice u maloprodajnim transakcijama. Zapravo ne postoji univerzalna definicija elektroničkog novca. Banka za međunarodna poravnanja (BIS, 1996:1) potvrđuje da je elektronički novac teško definirati jer utjelovljuje specifična tehnološka i ekonomska obilježja. Osim toga, razvijene su različite verzije elektroničkog novca koje se znatno razlikuju svojim obilježjima, tehničkom implementacijom te načinom na koji se vrijednost transferira (ibid., str. 2). Zbog svega toga pojavilo se nekoliko definicija elektroničkog novca (Baddeley, 2004). Europska centralna banka (ECB) definirala je 1998. elektronički novac kao “elektroničko spremište monetarne vrijednosti na tehničkom uređaju koji se može široko koristiti za plaćanja obveza bez uključivanja bankovnih računa u transakciju, već da služi kao prepaid instrument” (ECB, 1998:7). Unatoč velikom interesu za elektronički novac, primjena takve monetarne inovacije još je u primarnoj fazi. Takvi se instrumenti znatnije ne koriste u Europskoj uniji, kao ni u drugim industrijskim zemljama. Gotovina je još uvijek najčešće sredstvo plaćanja, posebno pri plaćanju svakodnevnih maloprodajnih transakcija male vrijednosti. Cilj je ovog rada analizirati elektronički novac s ekonomskoga gledišta te identificirati čimbenike koji mogu spriječiti njegov razvoj. Postojeća literatura o temi elektroničkog novca prilično je ograničena. Na primjer, Humphery i sur. (2001) te Stavins (2001) prilaze problemu razvoja elektroničkog novca s pozicije ponude. Oni navode da su razlozi spore primjene elektroničkih sustava plaćanja poput e-novca visoki fiksni troškovi koji od trgovaca zahtijevaju veliku početnu investiciju. Drugi istraživači objašnjavaju problem razvoja e-novca sa stajališta potražnje (Stavins, 1997; Bounie i sur., 2006). Oni tvrde da korištenje elektroničkog sustava plaćanja zahtijeva mnoge prethodno definirane uvjete kao što su relativno visoka razina dohotka i obrazovanja, što nije potrebno za druge instrumente plaćanja. 290

...

 

-------------------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU.---------------------

    www.maturski.org

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL:

[email protected]